U mjesecu maju Osnovna škola “Ahmet Hromadžić” u Bosanskom Petrovcu bila je mjesto radoznalosti, igre, kreativnosti i zajedništva.
Udruženje LAN, u partnerstvu sa organizacijom Secours populaire Seine-et-Marne iz Francuske, realizira petodnevni program doživljajne pedagogije u okviru projekta Inkluzijom do napretka, koji okuplja djecu u aktivnostima koje spajaju obrazovanje, emocije i iskustvo 
Kroz prva dana programa djeca su kroz lično iskustvo i aktivno učešće razvijala važna znanja i vještine.
Već prvi dan djeca su udružila snage u izradi kućica za ptice. Svako dijete imalo je svoju ulogu, a svi zajedno odlučivali su kako će kućice izgledati i gdje će ih postaviti u školskom dvorištu.
U nastavku radionica, djeca su se bavila eko-umjetnošću – koristeći reciklirane materijale i prirodne elemente kreirali su svoj “sigurni prostor” – mjesto gdje se osjećaju sretno i spokojno.
Kroz igru zatvorenih očiju, istraživali su svijet oko sebe oslanjajući se na čula dodira, mirisa i sluha. To su bila mala čula za velika otkrića – jer kada se uspori i zaustavi pogled, otvara se cijeli svijet koji najčešće ne primjećujemo.
Radionica “Čarobne knjige” 
potaknula je djecu na razgovor o knjigama, emocijama i važnosti izražavanja. Svako dijete je osmislilo i izradilo vlastitu knjigu koju je odlučilo pokloniti dragoj osobi, nekome koga voli, cijeni ili mu želi zahvaliti. Time je kreativni izraz dobio i ličnu, emotivnu dimenziju.
U radionici “Moj cvijet – moj svijet”, djeca su sadila cvijeće, razgovarala o brizi za biljke i važnosti očuvanja prirode. Cvijeće koje su zasadili nastavit će da krasi školsko dvorište, podsjećajući ih na zajednički trud, pažnju i ljubav koju su uložili.
Dani su bili ispunjeni i različitim društvenim igrama, sportskim aktivnostima i veseljem koji su učvrstili odnose i dodatno osnažile timski duh.
Ova prva dva dana nisu bila “samo radionice”. Bila su to iskustva učenja kroz koja su djeca razvijala osjećaj odgovornosti, međusobnog poštovanja, empatije i suradnje.
Doživljajna pedagogija nas uči da najdublje učimo onda kada osjećamo, kada se krećemo, kada sarađujemo i kada učestvujemo svim čulima. I zato su ovakvi programi neprocjenjivi – jer djeca ne pamte datume i činjenice, već emocije, doživljaje i ljude s kojima su ih dijelila.
